Analiza: Kako je Netanyahu od “američkog šaptača” postao “teret” za Washington

Kako piše Reuters, Netanyahu je godinama svoju političku snagu temeljio na tvrdnji da samo on može održati SAD i Izrael u potpunom strateškom skladu kada je riječ o Iranu. Njegovao je bliske odnose s republikancima, predstavljao se kao izraelski lider koji može uticati na američke predsjednike i insistirao da se Iran može zaustaviti samo stalnim vojnim pritiskom.

Diplomate su ga u vrijeme najveće moći opisivale kao “američkog šaptača” – lidera koji jednim telefonskim pozivom može osigurati da se strateški interesi Washingtona poklope s interesima Izraela.

Međutim, analitičari, bivši američki zvaničnici i diplomate sada ocjenjuju da je privremeni sporazum SAD-a i Irana preokrenuo tu priču. Umjesto da oblikuje američku politiku prema Iranu, Netanyahu je prisiljen prihvatiti je, dok predsjednik Donald Trump gura dogovor u kojem se izraelske primjedbe sve češće tretiraju kao prepreka.

Rat koji nije donio obećanu pobjedu

Na početku rata s Iranom Netanyahu je obećavao potpunu pobjedu. Ali nije ostvario ni pad iranskog režima, ni poraz Hezbollaha u Libanu, ni siguran povratak stanovnika sjevernog Izraela.

“Američko-iranski sporazum je odlučujući udarac za Netanyahua”, rekao je Aviv Bushinsky, njegov bivši savjetnik.

“Ne samo da je izgubio rat s Iranom, izgubio je i Trumpa kao prijatelja. Sada je izolovan ne samo međunarodno, nego i u velikom sukobu s Trumpom”, dodao je.

Netanyahuov ured nije odgovorio na Reutersov zahtjev za komentar. Izraelski premijer je ranije ovog mjeseca rekao da je njegov odnos s Trumpom partnerski, navodeći da se njih dvojica “mnogo puta slažu, a ponekad ne slažu”. Tvrdio je i da postoji sistemska kampanja umanjivanja “ogromnih postignuća” Izraela protiv Irana i njegovih saveznika.

Washington mijenja pravila igre

Iz Bijele kuće poručuju da Trump i Netanyahu imaju snažan odnos, te da su izraelske snage bile “nevjerovatni partneri” u ratu koji je, prema američkim zvaničnicima, “desetkovao vojne sposobnosti iranskog režima”.

State Department tvrdi da SAD i dalje imaju “čvrstu” posvećenost sigurnosti Izraela i da se to neće promijeniti. Dodaju da Izrael zadržava pravo na odbranu, posebno od Hezbollaha, koji, kako navode, prijeti izraelskim građanima i podriva libansku vladu.

Ipak, analitičari smatraju da se neslaganje između Washingtona i Tel Aviva više ne svodi samo na lične odnose Trumpa i Netanyahua. Ono odražava sve veći raskorak u ciljevima: Trump želi izaći iz još jednog rata na Bliskom istoku, dok Netanyahu smatra da je nastavak pritiska na Iran i Hezbollah ključan za sigurnost Izraela.

SAD su direktno pregovarale s Teheranom, sukob Izraela i Hezbollaha u Libanu uključile u širi okvir i uspostavile mehanizme za upravljanje kršenjima primirja. Prema diplomatskim izvorima iz regiona, ti potezi sve više guraju Izrael na marginu ključnih odluka.

Javni ukori iz Washingtona

Trump je javno kritikovao izraelsko vojno djelovanje u Libanu, dok je potpredsjednik JD Vance upozorio izraelske kritičare sporazuma da ne napadaju “jedinog moćnog saveznika koji im je ostao u svijetu”.

U televizijskom intervjuu Trump je dodatno poručio da, ako kaže Netanyahuu da “nešto uradi”, izraelski premijer to i uradi.

Dvojica izraelskih zvaničnika upoznatih s Netanyahuovim razmišljanjem tvrde da premijer ne vjeruje da će takve javne poruke dovesti do stvarnih promjena američke politike prema Izraelu, uključujući odgađanje isporuka oružja, čak i ako Izrael nastavi vojne operacije u Libanu.

Ali bivši američki zvaničnik Dennis Ross smatra da je Netanyahu sve više stjeran u ugao između američkog predsjednika koji želi završiti sukob i domaće političke baze koja se protivi ustupcima, posebno u Libanu. Povlačenje nosi rizik unutrašnjeg političkog udara, a eskalacija rizik sukoba s Washingtonom.

Gubitak republikanskog oslonca

Jedan od najvećih problema za Netanyahua je gubitak političke sigurnosne mreže u SAD-u.

Godinama je gradio snažnu podršku među republikancima i koristio je kao protivtežu kada bi se sukobljavao s demokratskim administracijama. Najpoznatiji primjer bio je njegov govor u američkom Kongresu protiv nuklearnog sporazuma s Iranom koji je 2015. postigla administracija Baracka Obame.

Međutim, američki analitičari ocjenjuju da republikanci sada neće raskinuti s Trumpom zbog Netanyahua.

Iran bi, prema ocjeni Alija Vaeza iz International Crisis Groupa, mogao pokušati dodatno proširiti jaz između SAD-a i Izraela predstavljajući svaku izraelsku vojnu akciju u Libanu kao pokušaj sabotiranja Trumpove diplomatije. Time bi Bijela kuća bila prisiljena birati između podrške savezniku i očuvanja sporazuma.

Abrahamski sporazumi pod pritiskom

Posljedice američko-iranskog sporazuma pogađaju i dvije ključne Netanyahuove strateške ambicije: slabljenje, ako ne i rušenje iranskog režima, te normalizaciju odnosa sa Saudijskom Arabijom kroz širenje Abrahamskih sporazuma.

Nijedan od tih ciljeva nije ostvaren. Iransko rukovodstvo izašlo je iz sukoba učvršćeno, dok dogovor sa Saudijskom Arabijom ostaje daleko.

U regionu se već vidi promjena raspoloženja. Države koje je Netanyahu želio približiti Izraelu, posebno Saudijska Arabija, sada oprezno usporavaju normalizaciju s Izraelom i istovremeno ponovo otvaraju kanale prema Teheranu.

Prema izvorima iz Zaljeva, logiku koja je stajala iza Abrahamskih sporazuma potkopali su rat u Gazi, neriješeno pitanje aneksije Zapadne obale i sve rašireniji utisak da Netanyahuov Izrael može biti veći teret nego prednost u novom regionalnom poretku.

Jedan iranski zvaničnik rekao je da je Netanyahuov pokušaj širenja Abrahamskih sporazuma zaustavljen, dok više država sada traži mjesto u novom okviru bližem Iranu.

“Ovo nije samo pobjeda Irana. Ovo je Netanyahuov neuspjeh”, rekao je taj zvaničnik.

Rat koji je Netanyahu želio pretvoriti u potvrdu svog historijskog naslijeđa mogao bi tako ostati zapamćen kao sukob koji je urušio jedan od temelja njegove političke moći.

┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad